Kako naći posao u Norveškoj

Razmislite što zapravo želite od posla. Idete li s ciljem nalaska posla kao stručnjak iz domene koja je popularna i tražena (IT, marketing, ekonomija, naftno rudarstvo, medicinske djelatnosti) ili ste voljni krenuti i raditi neko vrijeme “niže poslove” dok se ne uhodate, uđete u milje? Zanimaju li vas znanstveni i istraživački rad? Znate li koji fakulteti programima podržavaju vaše želje? Znate li da se većina fakulteta nalazi u par najvećih gradova i u njima su životni troškovi veći? Ako ste obučeni i iskusni obrtnik – znate li koja su zanimanja deficitarna? Jeste li voljni proći dokvalifikacije i prekvalifikacije ako vaše zanimanje nije zanimljivo Norvežanima?







Slanje molbi za posao u Norvešku od kuće

Ima li smisla slati molbe iz HR/Srbije/BiH/… najčešće je pitanje postavljeno i vezano za zapošljavanje u Norveškoj. Pitanje je zapravo odlično, ali imam dojam kako nije dovoljno puta i dovoljno jasno ponovljen i razjašnjen odgovor. U teoriji slanje molbi od kuće ima smisla, ali u praksi ne mora dati baš nikakav rezultat i najčešće je baš tako. Da bi vas netko ciljano bio voljan dovesti u Norvešku da za njega radite na konto molbe poslane preko maila, morate biti izuzetno kompetentan stručnjak (poželjna struka, magisteriji i doktorati, radno iskustvo, znanje norveškoga jezika…) na nekome od raritetnijih i deficitarnih polja. Puno je učinkovitije biti ovdje, slati iz Osla, jasno navesti kako ste ovdje, ići osobno po firmama i općeniti daviti HR živalj svojim prijavama za posao. Naravno, i skuplje je, jer s Balkana selite u jednu od najskupljih država na svijetu, ali ako ste zbilja donijeli odluku o preseljenju, uzmite u obzir odlomak iznad ovih rečenica i proračunajte koliko se u ovu shemu možete uokviriti.
Oglasi za posao

Postoji dosta oglasnika za posao u Norveškoj a objedinjuje ih rubrikk.no (podrazumijeva oglase s finn.no i nav.no, glavne oglasnike za posao i još brojne druge). Nije ih loše čitati, pratiti i po njima odgovarati na potražnju za djelatnicima. Ipak, računajte kako dio radnih mjesta nikad ne dođe do faze oglašavanja u medijima, tako da je slanje otvorenih molbi a must. Isto tako, nije za odbaciti ni informacija da osobno pojavljivanje u tvrtkama s CV-om i molbom ne škodi. Dapače. :D Iznenadio me Linkedinov oglasnik, vrvi dobrim ponudama, nažalost za mene uglavnom onima vezanima za ekonomske aspekte moje struke. Većina firmi koje imaju web stranice ima i “ledige stillinger” stranicu koja izlistava trenutnu potrebu za kadrom. Neke od stranica nude i pretplate na objave za nove poslove (primjerice, Yara).

Slanje otvorenih molbi, nažalost, prati relativno niska razina odgovora i komentara od strane poslodavaca. Neće se baš potrgati da napišu ni “ne trebamo te”. Unatoč tome, ne treba odustajati, moj prvi posao ovdje (kuhar sam u restoranu) plod je slanja molbi za zaposlenje na niz adresa restorana koje sam izguglala.
Učite jezik

Znanje norveškoga otvara sva vrata. Najkraće rečeno: ako su na razgovoru za posao dvije osobe – jedna ima iskustvo i govori engleski, druga ima manje iskustva, ali govori norveški – sigurno će uzeti osobu koja priča norveški. Engleski prolazi po restoranima i nekim trgovinama, ali “ozbiljniji” posao traži i znanje norveškoga jezika.

Uređen CV i molba

Ne treba niti reći kako je korisno imati uređen CV i spremnu molbu iz koje potencijalni poslodavac može lako iščitati da niste poslali generičkih 10 rečenica već ste proučili firmu u kojoj želite posao i osjeti se jasno vaš interes, ali ću dodati kako nordijski mentalitet nije ljubitelj rečenica tipa: “ja sam ekstremno učinkovit, koristan, pouzdan, pošten” – pretpostavlja se defaultno da niste kradljivac, nesposobni, lijeni i voljni ste marljivo delati – ostavite ovo što se tumači kao samohvala za period nakon što posao dobijete. Fokusirajte se u molbama na ono čime izravno i konkretno možete doprinijeti firmi u koju pokušavate ući. Radno iskustvo sa željenog područja + norveški = win.
Što sam radila po dolasku?

Poslala sam sveukupno dosad cca 180 molbi. Većinom otvorenih. Oglasnike pratim i pratila sam, ali ako naiđem na zanimljivu firmu – sigurno će dobiti moju prijavu za posao. Posljednji je bio pogon sladoleda u Kolbotnu, nedaleko od mene. Vidjela sam sladoled u šoping centru (zapelo mi je oko za sladoled s lakrisom u kanti, mislim si, ovo mora valjati!), vidjela ime firme, izguglala, složila superšarmantnu molbu prikladnu za tvrtku, isforsirala edukacije s polja kuhanja i izrade sladoleda, sklonost eksperimentima i friziranju sladoleda u veganskom i bezglutenskom smjeru… Dobila sam odgovor u roku manjem od 12 sati. Nažalost za mene, kapaciteti su im puni, ali po načinu odgovaranja i komentaru umalo-kolege vidjela sam da je temeljito proučio moju molbu i da joj je posvetio više od onih slavnih 10 sekundi koje prosječan poslotražitelj ima kada poslodavac ovlaš okom preleti CV/molbu. Osim njima, slala sam molbe po restoranima, vrtićima, raznim trgovinama, IKEA-i, tvrtkama koje se bave veleprodajom hrane i raznih namirnica itd.
Par detalja bitnih tijekom pregovora oko zapošljavanja i nakon početka rada

Računajte kako je ovdje ponuda poslova drugačija nego u HR. Osim 40-satnog radnog tjedna vrlo je zastupljen i parcijalni rad, polovica radnog vremena i slično. Ovdje puno ljudi radi dva posla (primjerice, ja), a studenti se uzdržavaju s par sati rada tjedno po restoranima, skladištima, trgovinama i sličnome. Iako tržište rada nije bajno, još uvijek je bogatije od hrvatskoga i nudi bolje mogućnosti.

Plaće se dogovaraju u bruto-iznosima. Iznos koji podrazumijeva davanja državi varira od osobe do osobe i stoga obično svatko sam za sebe dogovara plaću. Evo popisa sto zanimanja i okvirnih bruto-iznosa. Naravno, visina davanja proporcionalno prati visinu plaće, tako da oni koji zarađuju manje bivaju i manje terećeni.

Većina poslodavaca (napisala bih “nijedan”, ali nisam sigurna da je baš 100% takav slučaj) ne isplaćuje troškove za put. U praksi, znači, mjesečnu plaćam sama. No, ovisno o udaljenosti od posla umanjuje se ili povećava porezna stopa. Neće vas financirati poslodavac, ali će država uzeti manje novca s vaše plaće ako živite daleko od posla.

Dio poslodavaca obračunava davanja i automatski vam isplaćuje vaš neto, dok drugi dio (obično oni s višim plaćama) sami uplaćuju iznos poreza svaki mjesec. Na kraju godine, ako ste preplatili poreze, država vam vraća novac ili ga potražuje ako ste uplatili manje. Preporučuje se, logično, uplaćivati nešto više da se ne nađete u situaciji da morate dugovati državi.

Vrlo važno: odmah po zaposlenju automatski dobivate pravo na zdravstvenu zaštitu.

Da biste dobili prvu plaću biti će vam potrebni: tekući račun u jednoj od banki (DNB, Nordea, Danske bank) i porezna kartica. PK možete zatražiti u Poreznoj, a da biste ju dobili, potrebno je ponijeti ugovor s poslodavcem. Poseban šou možebitno ćete doživjeti kada budete otvarali bankovni račun. Mi jesmo. Oboje. Odličan je primjer popis dokumenata koji ćete naći na internetu a potreban je za dolazak i zatraživanje molbe za otvaranje tekućega računa. Taj isti popis bit će dopunjen s barem još nekoliko dokumenata kada dođete osobno, a mijenjat će se svaki put kada pred vas stane drugi djelatnik jer dosljednost nikakov nije vrlina. Upletite helpdesk i par telefonskih razgovora i iznenadit ćete se koliko jedno ovakvo razvijeno društvo komplicira oko nečega što je analog rutinskom plombiranju zuba kod stomatologa.

Upornost

Treba biti uporan, kreativan u slanju, otvorenog duha i u najmanju ruku dosadan kao uš. Povremeno ćete sigurno naići na obeshrabrujuće nedosljednosti i za Norvešku neočekivane glitcheve, ali kažu oni koji su dugo ovdje kako nakon početnog perioda i prolaska kroz uvodni birokratski neefikasni pakao sve postane ugodno i dobro. neću puno o tome jer vas ne želim obeshrabriti, a i u konačnici svatko prolazi papirnati dio na svoj način.

source: svartberg.org

Comments

Popularni postovi

Želite li raditi u Nizozemskoj?

Kako se zaposliti u Švedskoj

Kako tražiti posao u Španiji