Kako se zaposliti u Švedskoj
Švedska je voljna da zapošljava i radnike iz zemalja koje nisu članice EU, a sve što je dovoljno jeste pasoš i dogovor sa poslodavcem. Posao se nalazi putem direktnog kontakta sa poslodavcem u ovoj zemlji ili pomoću oglasa na internetu.
Sistem iseljeničkih viza u Švedsku ne postoji. Dovoljno je da jedan član porodice nađe posao i to je uslov da u Švedsku ode cijela porodica.
Za odlazak u ovu zemlju potreban je samo pasoš, a ostali uslovi, poput plate i radne dozvole, se dogovaraju sa poslodavcem. Zainteresovani mogu da nađu posao preko sajta ec.europa.eu/eures gdje je poslodavac obavezan da oglasi radno mjesto.
Posao je moguće naći i pomoću poznanika i rodbine koji već rade u Švedskoj. Poznavanje jezika nije obavezno za sve struke, posebno ako se radi o zanatima, ali je poznavanje engleskog prednost, piše 24 sata. Za poslove koji zahtjevaju diplomu fakulteta, poput ljekara, potrebni su znanje jezika i nostrifikacija diplome i ona otprilike traje oko pola godine u prosjeku. Gotovo slično je i u Norveškoj, gdje je prosječno radno vrijeme oko 7,5 sati dnevno, ali je uz nadoknadu moguće raditi i prekovremeno.
Plata se dobija jednom mjesečno, a godišnje ima 30 dana odmora. Građani koji žele da rade u Njemačkoj takođe moraju sami da nađu firmu koja će ih zaposliti – prelistavanjem štampe i kontaktiranjem agencija za zapošljavanje, kao i preko sajta jobboerse.arbeitsagentur.de. Prednost imaju oni koji tečno govore njemački jezik. Prosječna neto plata u toj zemlji iznosi oko 2.000 evra.
Troškove eventualnog ljekarskog pregleda i prevoza najčešće snosi vlasnik firme. Život u ovim zemljama, inače, je skup.
U Norveškoj i Švedskoj skuplji je i do 20 odsto u prosjeku nego u Njemačkoj. “Za kiriju, komunalije, prevoz i hranu odlazi oko 40 odsto zarade. Prosječna stanarina je oko 600 evra, a garsonjera se može naći i za 400. Građevinski radnik može da zaradi oko 2.500, koliko i nastavnik, dok stomatolog zaradi i duplo više. Najbolje je ako stan i troškove dijeli troje ljudi“, priča J. Simonović koja u Švedskoj radi na održanju zgrade.
source: tuzlanski.ba
Sistem iseljeničkih viza u Švedsku ne postoji. Dovoljno je da jedan član porodice nađe posao i to je uslov da u Švedsku ode cijela porodica.
Za odlazak u ovu zemlju potreban je samo pasoš, a ostali uslovi, poput plate i radne dozvole, se dogovaraju sa poslodavcem. Zainteresovani mogu da nađu posao preko sajta ec.europa.eu/eures gdje je poslodavac obavezan da oglasi radno mjesto.
Posao je moguće naći i pomoću poznanika i rodbine koji već rade u Švedskoj. Poznavanje jezika nije obavezno za sve struke, posebno ako se radi o zanatima, ali je poznavanje engleskog prednost, piše 24 sata. Za poslove koji zahtjevaju diplomu fakulteta, poput ljekara, potrebni su znanje jezika i nostrifikacija diplome i ona otprilike traje oko pola godine u prosjeku. Gotovo slično je i u Norveškoj, gdje je prosječno radno vrijeme oko 7,5 sati dnevno, ali je uz nadoknadu moguće raditi i prekovremeno.
Plata se dobija jednom mjesečno, a godišnje ima 30 dana odmora. Građani koji žele da rade u Njemačkoj takođe moraju sami da nađu firmu koja će ih zaposliti – prelistavanjem štampe i kontaktiranjem agencija za zapošljavanje, kao i preko sajta jobboerse.arbeitsagentur.de. Prednost imaju oni koji tečno govore njemački jezik. Prosječna neto plata u toj zemlji iznosi oko 2.000 evra.
Troškove eventualnog ljekarskog pregleda i prevoza najčešće snosi vlasnik firme. Život u ovim zemljama, inače, je skup.
U Norveškoj i Švedskoj skuplji je i do 20 odsto u prosjeku nego u Njemačkoj. “Za kiriju, komunalije, prevoz i hranu odlazi oko 40 odsto zarade. Prosječna stanarina je oko 600 evra, a garsonjera se može naći i za 400. Građevinski radnik može da zaradi oko 2.500, koliko i nastavnik, dok stomatolog zaradi i duplo više. Najbolje je ako stan i troškove dijeli troje ljudi“, priča J. Simonović koja u Švedskoj radi na održanju zgrade.
source: tuzlanski.ba
Comments
Post a Comment